fbpx
Hej ti! Zaprati nas!
Pratite nas! Veoma smo društveni 😉
Advertisement
Advertisement

Budućnost je Sada

Published

on

Dok širom zemlje drveće nestaje, Stefan je odlučio da napravi novu šumu.

Dok se u Beogradu seku stabla zbog izgradnje gondole, a i zelenih površina je sve manje, 150 kilometara dalje, u selu kod Čačka jedan mladić ima misiju da sadi novu šumu.

„Sadimo 150 crvenih hrastića! Pravimo šumu – proizvodimo vazduh za sve nas“ – napisao je Stefan Drljača na Fejsbuku ispod fotografije mlade sadnice hrasta kada je sa bratom počeo da pravi šumu na svom placu, u martu 2016. godine.

 

Tri godine kasnije, na Stefanovoj livadi u selu Dučalovići u podnožju planina Ovčar i Kablar, raste ne samo buduća hrastova šuma, već i sadnice borova, breze, lipe i drugog drveća i biljaka.

„Ne samo što je dobrobit uzgajanja šuma da stvaraju kiseonik i budu naša pluća, šume čuvaju tlo, smanjuju klizišta, pružaju stanište životinjama, daju im hranu i još mnogo toga“, kaže Drljača za BBC na srpskom.

Sve je počelo sasvim slučajno, kada je neko u selu oglasio da prodaje livadu u nastavku njegovog porodičnog placa. Pomislio je da bi bilo dobro da je kupi i da će „za nešto već valjati“, iako nije u početku bio siguran šta će sa njom jer živi u Beogradu i nema vremena da se bavi ozbiljnijim voćarstvom.

Javila se ideja o šumi. Prvih 150 hrastića došlo je iz obližnjeg rasadnika javnog preduzeća Srbijašume, koje sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva sprovodi programe pošumljavanja i brine o šumskim gazdinstvima, ali i savetuje ljude oko sadnje.

„Kako sam dalje čitao na internetu o šumama uopšte kako je bitno da postoji biodiverzitet, da ima što više vrsta i zašto je sve to dobro, počeo sam da sadim sve živo. Da ne bude samo hrast, već sve što mi padne na pamet“, objašnjava dalje ovaj tridesetjednogodišnjak.

Na jesen će zasaditi još jednu, veću količinu, a zatim sa drugarima napraviti i mini dokumentarni film kako bi motivisao ljude da i sami počnu da sade šume.

 

„Želim da to bude internacionalna šuma sa sadnicama iz celog sveta, pa želim i da pozovem ljude da šalju seme ili male sadnice da bi ih sve tu zasadili“, kaže.

Za sada ima sadnice iz Slovenije – gde je rođen i živeo kao mali, kao i iz zemalja širom Balkana i iz Norveške.

„Imao sam sadnice iz Švajcarske i Rusije koje nisu uspele, ali ne odustajem“, odlučan je Stefan. „Čak sam počeo i prijatelje koji žive u inostranstvu da maltretiram da mi šalju seme“, smeje se.

Po njegovim rečima, dok je pre puno godina selo bilo puno, celi teren je bio pod šumom, ali su ljudi iskrčili livade za stoku. Na vrhu padine je regionalni put, sa strane su kuće i livade, sve do potoka u podnožju. Livada koju je Stefan kupio celom jednom stranom proklizava, ali će rast nove šume doprineti da se tlo smiri.

Nakon što je sve ovo pokrenuo i ušao u životni preokret, slučajno je naišao na dokumentarac „So zemlje“ u kojem glavni lik, fotograf Sebastiao Salgado, dolazi u svoj rodni Brazil gde je radio na obnavljanju Atlantske šume.

„Poklopilo se kad sam, kao neki zanesenjak odlučio da posadim šumu, vidim u tom filmu kako su neki ljudi pokazali da je moguće da se promeni kompletan pejzaž za 20-25 godina.“

U šumama Srbije živi 80% našeg biodiverziteta, ali se sečom drveća on iz dana u dan uništava.

 

„To što vidimo u medijima kada se ljudi pobune jer je negde posečen parkić, to je minijaturno u odnosu na ono što se dešava dole u tom kraju“, priča Stefan.

U mnogim ruralnim krajevima kao što je ovaj kod sela Dučalovići ima puno napuštenih domaćinstava. Po Stefanovim rečima, dešava se da ljudi koji se tradicionalno bave sečom šuma od naslednika kupe celo imanje sa kućom, placem i šumom, a onda je iseku do panja, prodaju građu i odu. Neki čak u startu u računicu imaju i potencijalnu novčanu kaznu, ali im se svejedno isplati da to urade.

„Zove se Šumadija jer je sve pod šumom, a nakon svih ovih decenija, ratova, raznih poljoprivrednih i industrijskih revolucija, sada je baš ćelavo, što se kaže“, zaključuje Stefan.

„Sada povećavam šumu, postao sam opsednut. Čim spojim dva-tri slobodna dana na proleće ili zimu kada je sezona, odmah trčim tamo, kupim u rasadniku nekoliko novih vrsta i zasadim. A borim se i sa zečevima“, kaže Stefan.

Potrebno je desetak godina da sadnice u visini kolena ili one malo veće koje je kupovao dobiju oblik šume.

„Imao sam cilj da to bude moja zaostavština. Da mogu sutra, na primer moji unuci, da tu uživaju i kažu, ovu šumu je posadio moj pradeda“, kaže Stefan.

Ako je, kako kaže kineska poslovica, najbolji trenutak da se posadi drvo onaj pre 20 godina, a naredni najbolji trenutak je sada, Stefan je šumu posadio u najboljem trenutku.

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement

Da prirodne nauke poput fizike i hemije nisu bauk za svu decu pokazao je Zoran Samardžić, 19-godišnji dečko koji je u svom selu Do, na vrelu Bregave,napravio mini-hidrocentralu.

Kako kaže Zoran, u ovom selu su česti prekidi u snabdevanju električnom energijom. Zoran je to rešio svojim “Đerdapom“.

 

“Moj mini Đerdap je zapravo mikroelektrana, obnovljiv izvor energije”, kaže Zoran, i dodaje da je uglavnom radio sam, ali da su mu stručnjaci pomogli oko sklapanja nekih delova. Njegova struja sada osvetljava kuću i dvorište.

Ovo je njegov najozbiljniji projekat do sada, za koji mu je trebalo mesec dana. Takođe je dosta koštao, pa su sva ušteđevina i višemesečni džeparci otišli u kupovinu delova.

“Od Zoranove struje može svašta, daje napon od 12V i 90 ampera, na njoj može da radi 5.000 sijalica. Nema troškova i, što je najvažnije, nema zagađenja sredine”, rekao je mladi zaljubljenik u fiziku.

Za struju se zainteresovao još u osnovnoj školi: sve je počelo od sklapanja automobila na daljinsko upravljanje, igračaka i mobilnih telefona. Na jesen počinje studije elektrotehnike kako bi jednog dana napravio pravu, veliku hidrocentralu.

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...

Jelena Ivančić, učenica trećeg razreda Matematičke gimnazije, apsolutna je pobednica Evropske matematičke olimpijade, ali je i ekipa Srbije koja je učestvovala na ovom takmičenju ostvarila izvanredan rezultat.

Kako je saopštilo Društvo matematičara Srbije, Jelena je osvojila svoju treću zlatnu medalju i jedina od 196 takmičarki ostvarila maksimalan broj poena na takmičenju koje je ove godine održano u Kijevu.

odseća se da je mlada matematičarka i prošle godine ostvarila maksimalan broj poena na Evropskoj matematičkoj olimpijadi za devojke, ali tada nije bila jedina sa takvim rezultatom. Srebrnu medalju osvojila je Tamara Ponjavić, a bronzane Milica Vugdelić i Maja Cvetković. Ekipu su i ove godine vodili dr Miloš Stojaković sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu i dr Sonja Čukić iz beogradske Matematičke gimnazije.

– I ostale članice ekipe ostvarile su vrlo dobre rezultate, tako da je ekipni plasman ponovo odličan: podela četvrtog mesta u zvaničnoj evropskoj konkurenciji, odnosno petog, ako se računaju i gostujuće ekipe – dodaje se u saopštenju.

 

Iz Društva matematičara Srbije podsećaju i da Jelena Ivančić ne pobeđuje samo u konkurenciji devojaka. Kako navode, prošlog vikenda bila je apsolutni pobednik na 13. Srpskoj matematičkoj olimpijadi za učenike srednjih škola.

ada se našla ispred svojih drugara, matematičkih vanzemaljaca, kako su ih nazvali, Pavla Martinovića i Alekse Milojevića, osvajača zlatnih medalja sa prošlogodišnje Međunarodne matematičke olimpijade.

Devojkama je na sjajnom uspehu čestitala državna sekretarka u Ministarstvu trgovine, turizma i telekomunikacija Tatjana Matić.

– Naše mlade matematičarke još jednom su pokazale ne samo da Srbija ima sjajne talente, već i da je neophodno prevazići predrasude o rodnoj predodređenosti u ovoj oblasti – poručila je Matićeva.

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...

“Zašto preopteretiti tijelo koje nas služi? Jedem dva puta dnevno i izbjegavam sve namirnice koje stvaraju kiselinu.”

Svuda u svijetu ljudi se danas slažu da je Nikola Tesla jedan od najplodnijih i najkreativnijih duhova koje je čovječanstvo ikada imalo.

Na svojim velikim projektima radio je do samog kraja života, jednako energičan i fokusiran.

Iako znamo da je dio energije čuvao asketskim, ase*sualnim i povučenim načinom života, ipak ostaje divljenje pred oštrinom duha genijalnog znanstvenika i u godinama duboke starosti.

Dio odgovora na pitanja o stanju uma i tijela koji su dostigli nadljudski nivo sposobnosti i svježine pronaći ćemo u intervjuu 77-godišnjeg Nikole Tesle kojeg je dao 1933. godine.

Najvažnije navike stječu se u mladosti

Tesla je vjerovao da je u životu najbitniji početak, u smislu da je važno one najbitnije navike steći u ranoj mladosti.

„Stanje našeg tijela i duha u starosti u potpunosti je svjedočanstvo o tome kako smo proveli našu mladost. Tajna moje današnje snage i vitalnosti leži u činjenici da sam u mladosti, kako bi se reklo, živio životom bez poroka“, rekao je Nikola Tesla tada.

Taj život pun vrlina bio je nužnost za nekoga tko je od rane mladosti sebi postavljao velike ciljeve i tko je znao da samo obuzdavanjem drugih strasti i apetita može ostvariti svoje snove i raditi u dubokoj starosti.

To je podrazumijevalo strogu disciplinu:

„Ne želim nikakav odmor, nikakav prestanak teškog rada. Kada bi ljudi birali posao u skladu sa svojim temperamentom, ukupna količina sreće na zemlji bila bi nemjerljivo veća“, smatrao je genije.

Kako je Tesla planirao dugovječnost?

„Mnogi su tužni i depresivni zbog kratkoće života. Kakva je svrha pokušaja da se bilo što postigne, pitaju se oni. Život je prekratak, ne možemo živjeti dovoljno dugo da bismo dovršili naše poduhvate. Ljudi bi mogli značajno produžiti trajanje svojih života ako bi se potrudili. Ljudi čine toliko toga što popločava njihov put do prerane smrti“, istaknuo je Tesla.

Zaista, na mnogo načine činimo sebe neproduktivnima. Između ostalog i lošom prehranom. Evo kako je Nikola Tesla razmišljao o navikama vezanim za prehranu.

„Prije svega, mi jedemo previše, ali to smo već toliko puta čuli. I jedemo pogrešnu vrstu hrane i pijemo pogrešnu vrstu tekućine. Najviše štete nanosi prejedanje i nedostatak vježbe, što stvara toksično stanje u tijelu i čini nemogućim odbacivanje nakupljenih otrova“, vjerovao je poznati znanstvenik.

Tesla je pio puno vode i mlijeka i vodio računa o svom trbuhu. Što su bili glavni sastojci njegove prehrane?

„Zašto preopteretiti tijelo koje nas služi? Jedem dva puta dnevno i izbjegavam sve namirnice koje stvaraju kiselinu. Većina ljudi jede previše mahunarki koje sadrži urinsku kiselinu. Iako je riblje meso dobro za mozak, ono stvara vrlo jaku kiselu reakciju zbog velike količine fosfora. Kiselost organizma je naš najveći neprijatelj u starosti.”

Da izbjegava meso, Tesla je potvrdio u još jednom intervjuu iz 1935. godine:

„Izbjegavam sve stimulanse. Skoro pa u potpunosti izbjegavam meso. Uvjeren sam da će za manje od jednog stoljeća kava, čaj i cigarete izaći iz mode. Alkohol će, ipak, i dalje biti u upotrebi“, predviđao je Tesla (Tesla je bio poznat po tome što bi gotovo svakodnevno popio malo viskija).

Također, Tesla je bio i veliki pobornik krumpira.

„Krumpir je odličan i trebalo bi ga jesti svakodnevno. On sadrži dragocjene mineralne soli i ima neutralizirajuće svojstvo“.

Tesla i vježbanje

Također, Tesla je poznat i kao veliki pobornik vježbanja.

„Vjerujem da treba puno vježbati. Ja hodam osam do 10 milja svakog dana i nikada ne uzimam taksi ili druga prijevozna sredstva kada imam vremena da koristim snagu svojih nogu. Također, vježbam i kroz kupanje svakog dana, jer smatram da je to vrlo važno. Koristim toplu kupku nakon koje se dugo tuširam hladnom vodom.“

Tesla poznavao i tajne starodrevne znanosti joge, kao i da je dobar dio života upražnjavao neke od jogičkih vježbi.

Da je Nikola Tesla vježbao pranajamu ili jogijsko duboko disanje, svjedoči njegov prijatelj i životopisac John O’ Nill u knjizi “Nenadmašni genije – život Nikole Tesle”, objavljenoj 1944. godine:

“Pronašao je da je cijelog svojeg života osjećao neki neobičan doživljaj kada god bi duboko disao. Kada god bi duboko disao, obuzimalo ga je osjećanje lakoće, kao da mu je tijelo izgubilo težinu i može letjeti kroz zrak samo snagom njegove volje. U dječaštvu nije spoznao da je u tom pogledu bio neobičan.”

Spavanje Nikole Tesle

Teslin strogi dnevni režim kulminira u navici spavanja, koja se kosi s upozorenjima doktora i zdravstvenih organizacija o neophodnosti da se spava osam sati svakoga dana.

„Spavanje? Ja rijetko kada spavam. Dolazim iz obitelji dugovječnih ljudi, koji su poznati po tome što nisu puno spavali. Nadam se da ću dostići rekord mojih predaka i da ću živjeti bar 100 godina. Moje nespavanje me ne brine. Nekada odspavam sat vremena. Povremeno, ipak, na svakih par mjeseci, odspavam po 4 do 5 sati. Onda se probudim u potpunosti napunjen energijom, kao baterija. Nakon takve noći, ništa me ne može zaustaviti. Tada osjećam ogromnu snagu. Ne postoji sumnja oko toga da je san obnovljivač, davatelj života, da on povećava energiju. S druge strane, ne vjerujem da je on neophodan za nečije zdravlje, naročito ako je to netko tko po navici malo spava“, objasnio je slavni znanstvenik.

Sa 77 godina, Tesla je govorio ovako:

„Imam pravo svjedočanstvo o svom zdravlju. U životu se nisam bolje osjećao. Energičan sam, snažan, u potpunoj kontroli nad svojim mentalnim sklopom. Ni u najboljim godinama nisam posjedovao energiju koju posjedujem danas. I što je još važnije, za rješavanje problema koristim samo dio energije kojom raspolažem, zato što sam naučio kako da je čuvam. Nasuprot raširenom vjerovanju, posao postaje lakši u starosti, samo ako su ljudi dobrog zdravlja. Oni su naučili tijekom godina kako doći do cilja koristeći najkraći put“, zaključio je Tesla davne 1933. godine.

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...

Jelena Ivančić, učenica trećeg razreda Matematičke gimnazije iz Beograda, osvojila je zlatnu medalju na Evropskoj matematičkoj olimpijadi za devojke koja je ove godine održana u Kijevu, saopštilo je Društvo matematičara Srbije.

Kako se navodi u saopštenju, to je za Ivančić treća zlatna medalja, s tim da je ovaj put apsolutna pobednica Olimpijade, jer je jedina od 196 takmičarki ostvarila maksimalno moguća 42 poena. Ona je i prošle godine imala isti broj poena, ali tada nije bila jedina s takvim rezultatom.

U ekipnom plasmanu matematička ekipa iz Srbije je podelila 4. mesta u zvaničnoj evropskoj konkurenciji, odnosno 5. ako se računaju i gostujuće ekipe.

Uz Jelenu Ivančić, ekipu su činile još dve učenice Matematičke gimnazije iz Beograda – Tamara Ponjavić i Milica Vugdelić, kao i Maja Cvetković, učenica gimnazije “Svetozar Marković” iz Niša.

Ekipu su vodili dr Miloš Stojaković (PMF, Novi Sad) i dr Sonja Čukić (Matematička gimnazija, Beograd).

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...

MoŽda vam se svidi...