fbpx
Hej ti! Zaprati nas!
Pratite nas! Veoma smo društveni 😉
Advertisement
Advertisement

Zanimljivosti ッ

Published

on

FOTO:atma.hr

Kada vas drugi vrijeđaju i pričaju ružno o vama

Svi smo mi u našim životima doživjeli da nas netko vrijeđa.

Priča ružno o nama, širi neistine. Kada dođu do nas takve priče, ili još gore, kada uživo slušamo kako nas netko vrijeđa, osjećamo se tužno, a često i planemo. Branimo se. Uzvratimo, vrijeđamo onoga tko nas vrijeđa. Ne biramo riječi. Kažemo što mislimo, a i ono što ne mislimo. Želimo povrijediti tu osobu. Želimo da ju boli onako kako nas boli.

Ono što je mene zanimalo bilo je zašto mene to boli? Zašto mi je važno što netko priča? Zašto me boli kada čujem da netko kaže da sam ovakva ili onakva, pogotovo kada znam da to nije istina? Zašto uopće imam potrebu reći da nije istina?

Prvo mi se javljao osjećaj za pravdu. Ne samo kada bih ja bila u pitanju, već i kada bi netko drugi bio u pitanju.

‘Ne, on ti nije takav. Nemoj tako pričati.’

Htjela sam ispravljati stvari.

Meni osobno, prije nekoliko godina, kada bi netko rekao nešto ružno, uvrijedila bih se jer su u meni bili kompleksi i nisko samopoštovanje koje bi to prihvaćalo kao istinu.

Mislila sam kako je to sigurno istina. Ja jesam takva i takva. Zašto bi inače to netko rekao?

Danas nije tako. Danas kada mi netko kaže neku bedastoću tipa ‘Glupa si.’, meni je to smiješno.

Ja znam da ja nisam glupa. Zašto bih se onda uvrijedila kada mi netko kaže da jesam?

Isto tako, zašto bi mi bilo stalo do mišljenja osobe koja priča takve stvari o meni? Zašto bih htjela takvu osobu uz sebe?

Danas je tako jer znam da kada netko priča ružno o meni, on zapravo govori o sebi, ne o meni. Da misli lijepo o sebi, ne bi imao potrebu pričati ružno o meni.

Žao mi je ljudi koji imaju potrebu umanjiti drugoga da bi sebe uzdigao.

Poštujte prvo sebe, a zatim druge ljude. Kada sebe poštujete, onda ćete znati poštovati druge. Isto tako, kada poštujete prvo sebe, pa tek onda druge, drugi će znati vas poštovati. Ljudi namirišu kada sebe netko ne poštuje i nepoštivanjem vas samo vam pokazuje da se ne poštujete, upravo time što vas on ne poštuje.

Zamislite prekrasan dan. Zamislite kako radite ono što volite, osjećate se divno, ispunjeno. Uživate. Možete biti na plaži. Osjećate potpuni mir i divotu. Ležite na ležaljci, imate sklopljene oči i uživate. Netko prolazi, potpuni neznanac, i čujete kako govori o nekome. Priča da ta osoba tu leži i uživa dok on jadan mora raditi. Govori da je ta osoba lijena i kako je lako njoj uživati, dok ima drugih koji moraju raditi.

Otvarate oči i vidite da ta osoba pokazuje na vas.

Vi ste na tren iznenađeni. No, vi ne znate tu osobu. I uživate u svome vremenu, što vas briga. Shvaćate da je ta osoba frustrirana sobom, i time što mora raditi. Da je bilo tko drugi tu ležao, govorio bi toj osobi, ne vama. Ne dira vas ta osoba. Vi osjećate da ste zaslužili svoj odmor, i cijela priča jednostavno nije vaša stvar.

Tako je i u životu. Ljudi su nezadovoljni i frustrirani sobom. Imaju potrebu negdje izbaciti svoje nezadovoljstvo i ako vi naiđete, vi ste meta.

Pogledajte u sebe. Koliko puta ste vi imali potrebu za istim? Izbacili biste svoja nezadovoljstva na svoje bližnje? Na kolege, prolaznike, prijatelje? Osjećate manjak samopouzdanja, netko naiđe i taman ako imate priliku da ga umanjite, vi to učinite pa time sebi nadomjestite svoju nesigurnost. Podignete se.

Sjetite se dana kada biste bili nezadovoljni sobom i onda vam naiđe netko pun zadovoljstva. Iritira vas. Dok zajedljivo pričate i brišete njegovo zadovoljstvo punite sebe zadovoljstvom.

Kada god vam nisu jasni tuđi postupci, samo se sjetite kada vi radite to isto.

Sretan čovjek nema potrebu umanjiti druge. On je sretan, i jedino što želi je i da drugi budu sretni.

A, ako mislite da je sretan baš zato što vrijeđa druge, da ga to puni, onda on nije sretan. On je onda duboko nesretan.

Svi mi učimo dok smo ovdje. Što prije počnete učiti, bolje za vas. A i za druge. Budite primjer.

Sljedeći put kada čujete da netko priča protiv vas, suzdržite se od uzvraćanja istom mjerom. Što imate od toga što ga sada vrijeđate? Uostalom, oni koji slušaju kako vrijeđate, oni nemaju poštovanja prema vama. Više će vas poštovati ako ne uzvratite. Kada vrijeđate, vi dajete za pravo da se vas vrijeđa. Vi pokazujete da je u redu da se nekog vrijeđa. Uostalom, kada ne vrijeđate, sami ćete sebe više voljeti. Sami ćete sebi čestitati, osjećat ćete se kao bolja osoba.

Čovjek se općenito dobro osjeća kada učini nešto dobro. Znam da boli kada čujete takve stvari, no, od spuštanja na isti nivo ne pokazujete ništa drugo nego da ste se spustili na isti nivo. A vi ste mnogo više od toga.

I još jedna stvar. Ako imate oko sebe ljude koji vas vrijeđaju, zapitajte se zašto ih imate? Što vas to drži u njihovoj blizini? Zašto se kažnjavate njima? Što je to u vama da misli da zaslužuje takve ljude u svojoj blizini? Osvijetlite u sebi te odgovore i maknite se od takvih ljudi.

Nitko ne zaslužuje da ga se vrijeđa, da se netko iživljava na njemu.

Gledajte u zvijezde, ne gledajte u ove dolje što gledaju u zidove i ograničavaju se umjesto u zvijezde koje pokazuju kako granica nema.

 

Autor: Maja Pernar

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
FOTO: detinjarije.com

Evo kako žive siromašni!

Jednom je jedan bogat čovjek uzeo sina za ruku i poveo na put u namjeri da pokaže dječaku što znači živjeti u oskudici i bez novca. Zato su proveli nekoliko dana u seoskom kućanstvu jedne vrlo siromašne obitelji.

Po povratku kući, otac je upitao sina je li mu se svidjelo putovanje. “Da, oče. Svidjelo mi se.” – odgovorio je dječak.

“Jesi li vidio kako žive siromašni ljudi?” – Upitao je otac. “O, da!” – Glasio je odgovor.

“I koju si pouku donio s našeg putovanja?” – Ponovo upita otac.

A sin je odgovorio: “Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni četiri. Naš bazen je do sredine dvorišta, a oni imaju potok kome se ne vidi kraj. Pred našom kućom sijaju lampioni, a kod njih zvijezde. Naša terasa se širi do prednjeg dvorišta, a kod njih je prostrano na sve strane. Mi imamo komad zemlje na kojem živimo, a oni beskrajna polja što se ne daju sagledati. Mi kupujemo hranu, a oni je sami uzgajaju. Oko naše kuće su zidine, a oko njihove prijatelji. ”

Otac je zinuo od čuda. Sin je na kraju kazao: “Shvatio sam, tata, koliko smo siromašni.”

Prevela: Vesna Smiljanić Rangelov

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...
FOTO: atma.hr

Život uvijek vraća ono što daješ

Ove se poučne priče vrijedi s vremena na vrijeme podsjetiti…

Jedan čovjek i njegov sin išli su planinom.

Odjednom, dječak zapne o kamen i krikne:

“AAAAAAAHHHHH!”

S planine odjekne: “AAAAAAAHHHHH!”

Znatiželjan viknu: “TKO SI TI?”

S planine odjekne: “TKO SI TI?”.

Dječak se razljuti pa vikne: “KUKAVICO!”

Glas odgovori: “KUKAVICO!”

Dječak pogleda oca i upita:

“Tata, što se ovo događa?”

“Obrati pažnju.” – reče otac.

Tada otac vikne: “DIVIM TI SE!”

Glas odgovori: “DIVIM TI SE!”

Otac reče: “PREDIVAN SI!”

A glas ponovi: “PREDIVAN SI!”

Dječak je stajao iznenađen ne shvaćajući što se događa.

Otac mu objasni: “Ljudi ovo zovu jeka.”

Ali, to je u stvari: “ŽIVOT”.

Život ti uvijek vraća ono što ti daješ.

Želiš li više ljubavi, daj više ljubavi.

Želiš li više dobra, daj više dobra.

Želiš li razumijevanje, trudi se razumjeti druge.

Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te poštuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i poštuj ih.

Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekt života…

Život ti uvijek vraća ono što daješ!

Tijek tvoga života nije slučajnost.

On je ogledalo tvojih djela.

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...
FOTO: edukacija.info

POUČNA PRIČA: PRAVA LJUBAV NIKAD NE UMIRE

Na kraju jednog polja stajaše Ljubav i Samoća i promatraše mladi zaljubljeni par. Samoća reče Ljubavi:
Kladim se, da ću ih rastaviti.
Ljubav uzvrati:
– Sačekaj samo malo! Daj mi šansu da provjerim samo jednu stvar kod njih, a poslije toga možeš da odeš kod njih koliko god hoćeš puta.

Samoća se složi sa tim. A Ljubav se približi zaljubljenima, dodirnu ih, pogleda ih u oči i spazi u njima sjaj.

Vrati se nazad i reče Samoći:
– Hajde, sada je red na tebe!
– Ne, – odgovori Samoća – Sada ništa ne mogu da napravim, sada su njihova srca ispunjena Ljubavlju. Doći ću malo kasnije.

Proteče neko vrijeme i Samoća navrati pokraj kuće onog zaljubljenog para i vidje mladog oca i mladu majku sa novorođenom bebom. Samoća se bila nadala, da će ih do tada napustiti ljubav i nestrpljivo iščekujući, prekorači preko njihovog praga. No pogledavši im u oči, ona vidje samo Zahvalnost.
Okrenu se nazad i reče:
– Doći ću kasnije…

Proteče još dosta vremena i Samoća se pojavi ponovo pred njihovim vratima i začu dječju vrisku. Otac se tek vratio sa posla umoran, a majka je uspavljivala djecu. Samoća se opet ponada, da će ovog puta moći da ih rastavi, jer kako reče: ”Prošlo je toliko vremena i Ljubav i Zahvalnost bi dosad već trebali napustiti njihova srca.” No pogledavši im u oči, ona sada spazi u njima Poštovanje i Razumijevanje.
– Doći ću kasnije, reče i ovog puta i okrenu se i ode.

Proteče opet mnogo vremena. I Samoća se, po običaju, još jednom pojavi pred domom zaljubljenih. Primijeti sada da su im djeca već bila porasla. Sijedi otac je nešto objašnjavao sinovima, a majka je pripremala večeru u kuhinji. Zagledavši im se u oči, Samoća se još jednom razočara, vidjevši ovaj put u njima Povjerenje.

Proteče najviše vremena od tada. I Samoća još jednom svrati u isti dom. Zapazila je sada da unučad odlaze od kuće, a da kraj kamina ostade sjediti rastužena i onemoćala starica. Samoća je pogleda i slavodobitno reče:
– To je to, došao je konačno i moj trenutak!
Htjede zatim da joj pogleda u oči i da se uvjeri, no istog trena starica ustade i izađe iz kuće. Samoća krenu za njom. Uskoro, nekada mlada djevojka, a sada stara žena, stiže do groblja i sjede pored jednog groba. Bješe to grob njenog supruga.
– Izgleda, da sam ipak zakasnila – reče Samoća. – Vrijeme je dovršilo ono što je bio moj zadatak.
Tek tada se Samoća zagleda u rasplakane oči starice, i u njima vidje po prvi put USPOMENU: Uspomenu na Ljubav, Zahvalnost, Poštovanje, Razumijevanje i Povjerenje.

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...
FOTO: buka.com

PRESTARA JE DA BI URADILA BILO ŠTA DRUGO S NJIM

Fenomenalni dječiji odgovori na pitanje zašto je Bog stvorio mamu:

1. Ona jedina zna gde se nalazi selotejp.

2. Uglavnom da čisti našu kuću.

3. Da nam pomogne da izađemo od tamo gde smo se rađali.

Kako je Bog stvorio mamu?

1. Koristio je prašinu, baš kao svi mi.

2. Magijom plus super snagom i sa puno miješanja.

3. Bog je stvorio moju mamu sasvim jednako kao mene. Samo je koristio veće dijelove.

Od kojih sastojaka su napravljene mame?

1. Bog je napravio mame od oblaka i anđeoske kose i svega lijepog na svijetu, sa samo mrvicom zloće.

2. One su morale početi od kostiju muškarca. Onda valjda zato rade puno špage, mislim.

Zašto ti je Bog dao bas tvoju mamu, a ne neku drugu? 

1. Jer smo u rodu.

2. Bog je znao da me ona jako voli, više nego što bi me druga mama voljela.

Kakva je tvoja mama bila kao devojčica?

1. Moja mama je uvek bila moja mama i ništa drugo.

2. Ne znam, jer nisam bila tamo, ali rekla bih da je bila prava šefovica.

3. Rekli su da je nekada bila jako dobra.

Što je mama morala znati o tati pre nego što su se venčali?

1. Njegovo prezime.

2. Morala je znati njegovu prošlost. Kao, je li lopov? Jel se napije od piva?

3. Koliko zaradi platu? Jel se drogira i da li hoće da joj pomogne u kućnim poslovima?

Zašto se tvoja mama udala za tvoga tatu? 

1. Moj tata kuha najbolje špagete na svetu. A mama voli puno da jede.

2. Postala je prestara da bi uradila bilo šta drugo s njim.

3. Moja baka kaže da tada mama nije imala kapu za razmišljanje na glavi.

Ko je šef u tvojoj kući?

1. Mama ne želi da bude šef, ali mora, jer tata je tako blesav.

2. Mama. Možeš to zaključiti po inspekciji sobe. Ona vidi stvari ispod kreveta.

3. Mislim da je mama, ali samo zato što ona mora da uradi mnogo toga više nego tata.

Koja je razlika između mame i tate?

1. Mame rade i na poslu i kod kuće, a tate rade samo na poslu.

2. Mame znaju kako da razgovaraju sa učiteljicom, a da je ne isprepadaju.

3. Tate su visoki i jaki, ali mame imaju pravu snagu, jer nju moraš pitati ako želiš da prespavaš kod drugarice.

4. Mame imaju magiju, one čine da se osećaš bolje bez lijekova.

Šta tvoja mama radi u slobodno vrijeme?

1. Mame nemaju slobodno vrijeme.

2. Kad to čuje, onda plaća račune cijeli dan.

Kad bi mogli da promjenite jednu stvar na svojoj mami, šta bi to bilo?

1. Ima neku čudnu ideju da stalno treba da spremam svoju sobu. Riješio bih se toga.

2. Učinila bih moju mamu pametnijom. Tada bi znala da je sve skrivila moja seka, a ne ja.

3. Voljela bih da se riješi onih nevidljivih očiju za koje kaže da ih ima na leđima.

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...

MoŽda vam se svidi...