fbpx
Hej ti! Zaprati nas!
Pratite nas! Veoma smo društveni 😉
Advertisement
Advertisement

Praktična žena

Published

on

foto: uspesnazena.com

10 mudrih savjeta za žene poslije 35

1 Bez obzira koliko je žurka bila dobra i fantastična, učini sve da se probudiš u svojoj spavaćoj sobi.

2♦ Između parčeta torte i keksa, uvek napravi izbor za čašu vode

3♦ Ako je na časovniku ponoć, a ti moraš oprati kosu, uraditi epilaciju nogu i manikir – uvek izaberi  san. Zato što čupave noge možeš sakriti, na glavu staviti neku fensi maramu, nokte namazati bezbojnim lakom, sedeći u autobusu. Ali niko i ništa neće zamaskirati umornu facu i loše raspoloženje. Uvek izaberi san.

4♦ Putuj! Iskoristi za to svaku priliku. Nova saznanja su dobar način za sticanje iskustva, a pri tome nećete ostariti.

5♦ Pre nego što počneš procenjivati situaciju, uvek se zapitaj: „Da li je ovo moja stvar?“ Nakon toga zatvori usta i idi svojim putem.

7♦ Između burne romanse i mogućnosti zarade novca, uvek napravi izbor u korist drugog.

8♦ U sporu se ne rađa istina, već migrena. U pravo vreme izgovoreno: „Da, kako god ti kažeš..“ sačuvaće novac i živce.

9♦ Nekoliko dana u samoći deluju  bolje nego skupi spa-salon.

10♦ Ni jedan muškarac ne vredi toga da se zbog njega pati u neudobnim cipelama.

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
FOTO: atma.hr

Jednom ćeš shvatiti da si ostala sama!

Jednom ćeš shvatiti da si ostala sama…

U stvari uvijek si bila sama, ali ta spoznaja obično kasni. Roditelji umiru, muževi umiru ili se mijenjaju, ljubavnici varaju, djeca rastu… Ili sama odlaziš, jer postupno postaju stranci. Ruši se ono što je, još jučer, funkcioniralo.
Nije bitno što će se dogoditi, zapamti: samoća je uvijek iza leđa. Zrelost – je sposobnost biti sama, bez dramatike, s mudrošću.

Pripremajte se za to na vrijeme. Evo, kako:

1. Svi, osim najbližih su zamjenjivi

Puštaj nove ljude u svoj život, čak, i ako još ne primjećuješ posjedujete li išta zajedničko.

2. Oprosti svima kojima možeš, ostale zaboravi

Zaborav – najbolja kazna i najbolji lijek. I nikada se ni s kim ne raspravljaj, bolje uradi sebi manikuru.

3. Ne žuri

Sve što se brzo događa, nije dugog vijeka. Ako doista nešto želiš – uradit ćeš to. Ako si se predomislila, znači nije bilo značajno. Rizične želje i postupci odlaze, daj im da se “slegnu”. Radi ono u čemu nisi sigurna, samo onda, ako te ta želja proganja već duže vrijeme.

4. Ova točka dopunjuje prethodnu: ako nešto zaista želiš i smatraš to ispravnim – djeluj!

Želje – i jesu život. Daj želji da živi unutar tebe i slijedi je. Ako nije nestala, ispuni je.

5. Radi što želiš, ali pobrini se za svoj duh i tijelo, inače će ti se, iznenada, osvetiti.

Stekni naviku osluškivanja što duh i tijelo žele, i ispuni im želju. To. Ako nisi nikad slušala svoju dušu i tijelo, i ne znaš kako govore, počni od jednostavnih stvari, poput čitanja knjiga, molitve, meditacije, zdravije prehrane, laganih šetnji, plivanja, ili joge. Dalje će se sve dogoditi, samo od sebe: duh i tijelo čekaju da budu uslišeni.

6. Romantika, ljubav i strast 

Ali ako ih pomiješaš sa seksom, možeš ostati bez svega. A to je štetno, i ne previše pametno. Neka romantika i ljubav žive u tvom životu s novim muškarcem.

7. Posljednja stvar koja te treba brinuti: što će o tebi pomisliti ljudi

Ljudi uglavnom misle o sebi, a također i o tebi – mjereći prema svojim uvjerenjima.

8. Boj se sigurnosti, rutine, predvidljivosti

Sigurnost – početak senilnosti. Sumnjaj, dopuštaj druge varijante, ostavljaj otvorenim puteve za povlačenja. Sumnjam u svaku točku koju sam napisala. Ali, ipak ostavit ću sve kako jeste. Jednog dana ostat ću sama, i provjeriti jeli ovo, zaista korisno.

9. Ovo je jedinstvena točka, u koju ne sumnjam: čuvajte prijatelje

Jako je vrijedno skupljati i njegovati dobra prijateljstva.

Jednog dana, kada shvatim da sam ostala sama, oni će doći i reći: Jesi li normalna, pa imaš nas!

I to je istina.

Autor: Polina Gaverdovskaja

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...

Kao što ste sigurno već više puta čuli, lepota je u oku posmatrača. A iz kog ugla na nju gledaju poznate žene, saznajte u njihovim izrekama.

Uhvatite deo njihove mudrosti i, ako već niste, stvorite svoju, ali pravu sliku onoga što je istinski lepo!

“Najlepše stvari u životu nisu vidljive i ne mogu se dotaknuti, ali se osete u srcu.” – Helen Keler

“Dok sam bila devojčica niko mi nikad nije rekao da sam lepa. Svim devojčica bi se trebalo govoriti kako su lepe, makar i ako nisu.” – Merilin Monro

“Lepota žene nije u odeći koju nosi, njenoj figuri ili načinu na koji češlja kosu. Lepota žene mora biti vidljiva u njenim očima, jer to su vrata do njenog srca – mesta gde ljubav caruje.” – Odri Hepbern

“Znate li kad se osećam najlepše? Kad sam s prijateljicama i družimo se u našem malenom krugu.” – Dženifer Aniston

“Majka mi je uvek govorila. Bez obzira koliko je kasno, uvek skini šminku! Uvek!” – Ketrin Zita Džons

“Kada žena prestane da crveni, izgubila je najjače oružje svog šarma.” – Elizabet Tejlor

“Žene mi često prilaze s pitanjem: “Hoću li ja izgledati poput tebe nakon što zatrudnim i rodim dete?“. Ja im odgovoram: “Pa, jeste li pre izgledali poput mene?”. Ljudi, nemojte se zavaravati.” – Hajdi Klum

“Ključ lepote je gledati u nekog ko vas zapravo voli.” – Džulija Roberts

“Ponekad se ženi dogodi da je lepša sa 29, nego što je bila 10 godina ranije.” – Džejn Ostin

Sebičnost uvek mora biti oproštena, jer nema nade za njen lek: Ovako je govorila Džejn Ostin!

“Lepota je u vama i reflektuje se u očima. Nije fizička.” – Sofija Loren

“Lepota nije uzrok nečega, ona je to što jeste.” – Emili Dikinson

“Ljudi često kažu da je lepota u očima posmatrača, a ja kažem da je totalno oslobađajuće shvatiti da si ti posmatrač. To nas osnažuje da potražimo lepotu na mestima gde se ostali ne usuđuju, uključujući i u nama samima. ” – Salma Hajek

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...

1. Lepota kod žene postaje problem samo u dva slučaja: kada je nema i kada ne postoji ništa osim te lepote.

2. Nama, zapravo, ništa ne pripada: ni naši supružnici, ni naša deca. Mi možemo samo da delimo nešto sa ljudima koje volimo.

3. Žena može da voli kao da nikada neće otići. Ali, može doći takav dan kada će otići kao da nikada nije ni volela.

4. Za mene, starenje znači postajanje boljim od onoga što si bio!

5. Ljudi mogu da oproste drugima pamet, čak i talenat, ali uspeh i lepotu – nikada.

6. Šta ću da radim kada ostarim i kada me moj odraz u ogledalu ne bude radovao? Isto što je radila i moja majka. Neću se gledati u ogledalu – gledaću u svoju decu.

7. Uvek govorim mladim devojkama: „Naučite da volite svoje telo!“ Zato što savršenstvo ne postoji, i sasvim je očigledno da žene nisu ništa manje lepe od mršavih devojaka. Jednostavno, treba da naučite da prihvatite sebe onakvima kakvi jeste.

8. Svima su potrebne iluzije. I, baš zato volimo filmove.

9. Nizašta na svetu ne bih volela da ponovo imam 20 godina. Sada sam mnogo srećnija nego tada, zato što u tom dobu spoznajemo sebe, pokušavamo da shvatimo šta želimo da budemo, patimo zbog nesigurnosti… Sada tačno znam šta mi je potrebno i bez čega mogu da živim.

10. Biti lep sa 20 godina – to je prirodno. Kada ste lepi sa 35 ili 45 – to je životna pozicija.

11. Po mom mišljenju, glupo je, s obzirom na mladost i lepotu, da postanete „sponzoruša“ nekog sa dubljim džepom, da besomučno trošite život na svakakve zabave. Lepota nam je potrebna kao pomoć da nađemo harmoniju, ljubav i smisao u ovom haotičnom svetu.

12. Ne treba da mrzite ljude koji vam zavide, oni samo priznaju da ste bolji od njih.

13. Lepota dolazi do izražaja i postaje zanimljiva samo kada je pokrivena odećom.

14. Ženstvenost – to je harmonija, prirodnost i senzualnost.

15. Ne razumem žene koje kažu da ih ponižava to što ih muškarci žele. Mislim da one, jednostavno, nisu u skladu same sa sobom.

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...
FOTO: alternativainformacije

Uputstvo za svaku ženu: Mala torba, velika sloboda

Ukoliko se želite riješiti problema u životu, najjednostavniji način je da promijenite svoj stil odijevanja.

Svojedobno sam po svijetu šalabajzala s velikim torbetinama i u suknjama s rastezljivim strukom koje su padale preko koljena. Izgledala sam poput intelektualke nježna srca koja pokušava spasiti svijet, a bilo bi bolje da se ubije ili promijeni frizuru. Uglavnom, moje lice odavalo je osobu koja ne zna odbiti kolegu s posla kad je ovaj zamoli da mu bude jamac za stambeni kredit sljedećih sto i pet godina.

Na sastancima razrednika kroz osnovno i srednje obrazovanje moje predrage dječice obvezatno sam birana u savjet “Doma i škole” jer netko poput mene s king size torbom i u plitkim cipelama u kojima je ravnoteža uvijek zagarantirana, zaslužuje kaznu da sastanči i mlati praznu slamu o tome što bi trebalo promijeniti u sustavu školovanja umjesto da pije koktele na obali mora. S vremenom sam uočila da mi torba neprimjetno raste, raste i raste: u nju su upadale knjige za lektiru koje je trebalo posuditi ili vratiti, rukopisi koje nisam pročitala na poslu, razne alatke, pipe i kistovi, “uradi sam” literatura, lončanice s cvijećem, pribor za prvu pomoć, sklopivi kišobrani i veste u kojima i najzgodnija manekenka izgleda kao frustrirana domaćica iz provincije. Prvo sam zamrzila torbu, a onda sebe i svoju glupost. Što se tiče suknje ona se zbog kroja i gumice u struku mogla rastezati do mile volje na istok i zapad, sjever i jug. Naravno, tijelo je iskoristilo mogućnost da se širi u svim smjerovima, pa se širilo. Kako je duša također bila dobrostiva počela je nakuhavati jela za drage i nedrage, prijatelje i prolaznike, obitelj i plemena, za rođendane, vjenčanja i sprovode unutar mjesne zajednice. Svu svoju osobnost ubacila je u rajčice i zafrige, umake i sosove, roštilje i cušpajze, knedle i salate, ribu na lešo i pudinge, palačinke i kolače, torte i sladolede. Noge su mi od silnog rada otežale, a stopala rasla, cipele postajale sve ravnije, na kraju sam kupovala one u obliku peraja da bih mogla što radosnije plivati svojim životom.

U međuvremenu sam postala krsna kuma trima djevojčicama, vjenčana kuma rođenoj sestri koja se udala za propalicu, jamac za kratkoročni kredit za auto prijatelju iz djetinjstva, a posudila sam i svoju ušteđevinu jednom tipu koji je bankrotirao pa su mu kamatari promijenili opis tako da sam se sažalila nad njegovom zlom sudbinom i prestala uplaćivati vlastite rate za struju i centralno grijanje, te mi je zaprijetila ovrha nektretnina i ćuza. Jednog dana razgledavajući na rasprodaji opet poveću torbu s bezbroj džepova u koje svašta stane, dotaknula me, bolje rečeno šljagnula me Božja ruka, a potom je Svevišnji zaurlikao: Ukoliko ikada više kupiš torbu veću od deset centimetara kvadratnih u tlocrtu, spalit ću te na lomači! Tras! Pljas! Zviju! U hipu, u stotinki sekunde doživjela sam prosvjetljenje. Lomača je lomača, Bog je Bog, a naredba je naredba. Život je, zapravo, jednostavan. Trube su zatrubjele, more se otvorilo.

Kao prava preobraćenica s gađenjem sam vratila prostrani artikl na svoje mjesto i odlučila sasvim promijeniti stil života. Došla sam doma ljuta kao guja i izbacila iz stana sve odjevne predmete u kojima sam se ugodno osjećala, vrećaste haljine, kojekakve trenirke i šlafroke; zatim pedesetlitarske lončuge i tave čiji obujam je bio dovoljan da četveročlanu obitelj zaštiti od kiše ukoliko je potrebno, ledenice, jedaći pribor za sto osoba, prekobrojne tanjure i zdjele za salate, a smočnicu sam u navali energije u tri sata pretvorila u sobičak za ljenčarenje, dokolicu i nemišljenje. Sve sam to obavila prije nego su se najdraži vratili kući: još sam stigla nabaviti sedam najmanjih torbica na svijetu, kupila tri para cipela s visokim, šiljastim, šiljastim petama i dva svijetloplava kostimića broj premala u kojima sam jedva mogla disati. Znala sam da će nova mondura otjerati od mene napasnike, parazite, vampire, dokoličare i jadnike. Dok sam nabadala u štiklama po ulici pazeći da se ne stropoštam na asfalt ili ne uglavim u tramvajskoj šini, napokon sam bila usredotočena samo na sebe, a ne na budućnost i egzistencijalna pitanja ekonomskog karaktera. Odjednom sam razmišljala jedino o tome kako disati a da se ušici na kostimu ne rasparaju, kako prijeći križanje dok traje zeleno svjetlo, a moje noge drhture od nedostatka sigurnosti i spretnosti. U ruci sam imala jedino minijaturnu torbicu kojom sam mahala lijevo-desno održavajući ravnotežu, a u torbici najmanji novčanik na svijetu, kreditnu i osobnu karticu i ruž. Izbacila sam fotografije djece, muža i psa, četverolisne djeteline, plastičnog praščića i članske iskaznice kojekakvih udruženja, i mada sam zapravo bauljala, činilo mi se da letim.

S malom torbicom, naime, i problemi se smanje, a ljudi vas počnu više cijeniti. Kad su me djeca ugledala onako sapetu, nesposobnu za rad, odmah su se primila spremanja sobe, glačanja, bacanja smeća i nikad me više nisu zapitala da im posuđujem lektirne naslove u knjižnici. Muž me počeo izvoditi na ručkove, jer se asortiman jedaćeg pribora svih vrsta i oblika neprestano i uporno smanjivao. I u kući sam počela boraviti u elegantnim, strukiranim haljinama s volanima, a na noge sam navukla ružičaste natikače s perjem čija je peta svako malo rasla. Znate, na gazelu se ne mogu staviti bisage, a na magarca mogu. Ako razvijete krhkost, sve probleme će početi rješavati netko drugi. Uglavnom, prestala sam izgledati kao Anka Partizanka koja gradi autoceste i trasira željezničke pruge i pretvorila se u Trnoružicu. Kakav odmor! Kakva bajka! Još sam i zacementirala umjetne nokte na prste, dovoljno dugačke da izgledaju seksi i ništa više ni manje od toga. Kad sam ih namazala crvenim lakom, svi su shvatili da odustajem od prizemnih poslova i prizemnosti u širem smislu i na sastancima uredništva biblioteke “Razdor” počeli su me gledati s uvažavanjem. Čeljad oko mene, uključujući i muža, misle da imam bogatog i tajnog ljubavnika. Puštam ih da misle što žele i ludo se zabavljam. Naučila sam hodati u štiklama bez popikavanja, pocupkivanja, izvrtanja gležnjeva, lomova kostiju i čini mi da sam pronašla sebe.

Hm, da, potvrđuje mi dragi Bog. Govorio sam ti oduvijek da je život je-dno-sta-van. To znaju Forest Gump, mali Ivica, Mujo i Haso, dobri vojak Švejk, Barbie i još poneki. Ma, trebala si kupiti najmanju torbicu odmah u početku. Ali nikad nije kasno, i zapamti, dijete moje: uvijek možeš biti još slobodnija i još, još sretnija!

-Sanja Pilić

Podijelite ovu priču sa prijateljima! 😉
Advertisement
Nastavi da čitaš...

MoŽda vam se svidi...